Dreamcatcher/Hvatač snova/

Precutim kada mi kazu: "Ne znas ti kako boli."

— Autor dorijanagrej @ 22:26
Sredinom devetesetih sam izula svoje cipele i tako  ostavila svoje snove.
Obula sam, tad,  tudje cipele  i pokusala da ostvarim tudje snove. 
Nazalost, koliko god da  su me zuljale, ja sam ih uporno nosila...Broj je bio neodgovarajuci, a kalup sa standardima drzave u kojoj sam dosla...
Medjutim...
Vremenom kao da sam se na taj  bol, bila,  navikla... iako je to bilo neprirodno stanje, ponekad do granica krajnje izdrzljivosti ja sam tvrdoglavo krvarila.
Posle dugo godina i kilometara, jedna letnja kisa me vratila na zemlju.
Umorna, izdana i neispostovana, gledala sam tudje cipele na svojim nogama -izranjavanim, izdatih prvo od mene, pa tek od drugih.
Izula  sam ih!!! 
Mirno sedeci u blatu, sa strasnim bolovima u dusi i telu,u svakoj celiji, s kupila sam snagu da se podignem iz blata i vratim cipele vlasniku.
Bosa ,sada, nastavljam dalje, trazeci svoje cipele........
Znam gde sam ih ostavila..
 

Sta sve kazu putokazi

— Autor dorijanagrej @ 05:04
Ne idem ja nigde..tu sam-ne spavam!!!

Cekam da  uplatis net.. pisem ti  i mislim na tebe..
 Ne plasi se toliko da me izgubis..Ja sam od onih koje same znaju kada treba da odu...
A ti ???
Poznati su meni putevi odlaska-a ni tebi nisu strani...
Kazu: "nije vazno koliko  si vremena provedeo u necijem zivotu,vec  sta si za to vreme ucinio"...
A izmedju tebe i mene   osta hrpa  ispisanih reci- ako ih nismo obrisale..
Da li je vredelo-pomoglo???
Nekad je  tisina najbolji drug..Dragoceni su trenuci koje provedemo sami sa sobom.. i najvazniji.. 
U zivotu je najlakse zaobici vrata koja se tesko otvaraju...Samo hrabri ljudi kucaju na ta vrata. 
I zasto uvek idemo na sve ili nista???
I zasto se ljutimo???
 Ovaj put kojim sada koracam, je moj izbor i moja odluka...I nemam prava da se zalim. Svesna sam da svaki izbor ima svoju cenu.
Nisam ni besna ni tuzna...
Samo sam.......
Samo sam...mozda...
Razocarana i prazna...
Ponekad moramo da prestanemo da razmisljamo previse..al'  ipak razmisljam!!!
Moj zivot  je crno-beli....sadrzi  dosta poraza i poneku sitnicu koju ja zovem sreca... Sreca koju izvlacim iz stvari kojima se nadam..Ali, nazalost, od jucerasnjeg hleba se moze ziveti- ali od jucerasnje srece ne; pa tako svaki dan smisljam, neke nove,  male, sitne srece.
Male...
Ne one velike, jer bi to bio prevelik zalogaj za mene- na koji nisam navikla... 
Bajku ne trazim ,ali u nju verujem.. i u srecan kraj..I to mi je dosta-to me drzi..
Od svih organa  mozak  je najcudesniji. Zato je valjda i dat coveku,  i da ga muci i da mu pomaze-pa uzmi po potrebi...
 Negde na pola puta , izmedju jave i sna, ja te pozdravljam..
 Sretna sam  ovakva kakva jesam...ipak se ne bi menjala za neku drugu...
i odoh  mirno da spavam..
a ovo sam samo, malo, u tisini,razgovarala sama sa sobom i prenela ti da cujes..
Voli te seka
 
 
  

Powered by blog.rs