Ne utapaj se u svet odraslih
Necu da odrastem, pa da izgledam kao Vi! Ja imam ogledalo i oci da vidim. I ne stajem pred njim sa maskom. I ne ulepsavam se u mislima.
Oci u oci, pa ko izdrzi. Boli, ali vredi.
Eto...
Gde se gubis, ne sklanjaj pogled, kamo bezis: kaze mi ono.
Ja cu ti reci u sta se pretvaras. Ja nikada ne lazem, kao sto ti obmanjujes sebe i skrivas se iza maske. Zar i sama ne kazes da mrzis maske? Ko ce ti reci od cega jos jedna nova bora, ako ne ja- oni sa maskom ?!? Oni ce te lagati kao sto i ti njih lazes, kad ti je ista na licu.
Pozoriste maski. Vasariste tastine- to je Vas zivot.
Lazete, cak, i sami sebe. Zar ocekujete iskrenost u zamenu za laz? Nema te, ni trgovine, ni trampe. Laz za laz. To je to!!! Sto das to i dobijes.
Cuj!!!
Nemoj se ljutiti, ja samo reflektujem ono sto vidim- bez ulepsavanja. Ne umem drugacije. Samo ti pomazem da ne postanes "oni".
Tu sam, samo, da ono tvoje unutra ne unakazi ono spolja-nista vise! Znas, ja vidim ono tvoje iznutra kako se deformise, jer poprima neke oblike koji nisu njegovi. Ono vapi da se ocisti od onostranog koje si pokupila,negde usput, a nije tvoje. I ti, sama, to prepoznajes zato i stojis preda me zelici da ti i ja to potvrdim. Zar nije tako?!?
U stvari ti tezis da se ono dete u tebi ne utopi u svet odraslih. Tvrdoglavo odbijas da spakujes, svoje, igracke, a opet se stidis kada te uhvate u igri.-to je besmisleno. Niko spolja ti ne sme oduzeti tu radost, a ponajmanje osudjivati. Zivi u skladu sa sobom, pusti njih , nek odrastaju. To je njihov izbor. Zapamt to!
Nadam se da sam Ti pomogao....
A sad laku noc, mila ....
I, izvadi slobodno, onog plisanog, meda iz ormara.
11 Komentari |
0 Trekbekovi
