Dreamcatcher/Hvatač snova/

Drugo Ja

— Autor dorijanagrej @ 06:30

Samo srcem umem.Ne umem drugacije. Jednostavno je tako.Moju ljubav niko nije mogao kupiti. I nece. Nikada... Odavde do vecnosti i nazad. Ja imam dusu... Razlikujem se od mnogih koji zive u ubedjenju da sunce izlazi samo zbog njih. Razlikujem se u imanju i nemanju. Imam ono sto oni nemaju ili nemam ono sto oni imaju.Okreni kako hoces, nebitno mi je. Nemam ja takav zeludac (ne varim), ni obraz (djon), ni kozu (debelu), ni dusu (prodanu) Nemam... Moze mi se. Eto! Svako ima vise Ja. Ja nemam. Fale mi. Prednost ili nedostatak?!?

Ne znam-pitam se (Vas)?

 

"Ja, crv, sitan i nevažan, šta sam mogao učiniti njima, slonovima? Kakvu sam im štetu mogao nanijeti?Ja sam pesnica koja je udarila u zid.Ja sam udarac koji boli onoga koji udara.Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.Ja, ludi vrabac, pošao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao živu glavu."

 /Mesa Selimovic/

 

 


Budi u "sada"...

— Autor dorijanagrej @ 06:30
 Kad'  bih samo  mogla unovciti ovo vreme koje gubim u nespavanju???
 Hm...
Zanimljivo...
Nigde nisam procitala da neko prodaje neprospavane noci, a  moglo  bi se poprilicno zaraditi.
Lezim i razmisljam, koliko njih jos, osim mene , veceras pretresa svoje zivote? Previse emocija akumuliranih u toku dana,  pa kad to (u mislima) krene  da se mnozi, tu nema kraja.
 Neko se muva po proslosti: popravlja,  prepravlja, prozivljava.  
Nekom  buducnost zadaje muke:
-prva, moguca, opcija- nedovoljno dobro...
-druga opcija, dosminkavanje  prve...
-treca opcija , najzad, svetla buducnost..
Nikog  zivog  u sadasnjosti!
Svi tumaraju kroz vreme.  Ili su  gde su vec bil, Ili  gde ce tek  biti... 
Nikog ovde i sada.
Prazno vreme...
Razmislite?
Koliko samo, propustenih sadasnjih trenutaka? Koliko u korist proslosti ili buducnosti? 
Koliko????
 Dokle???
 .....
"Citav zivot do sutra
Cijeli roman do jutra
Ma pusti sad to"
 
 
 

Ne utapaj se u svet odraslih

— Autor dorijanagrej @ 03:27
Necu da odrastem,  pa da izgledam kao Vi! Ja imam ogledalo i oci da vidim. I ne stajem pred njim sa maskom. I ne ulepsavam se u mislima.
Oci u oci, pa ko izdrzi. Boli, ali vredi. 
Eto...
Gde se gubis, ne sklanjaj pogled, kamo bezis: kaze mi ono.
Ja cu ti reci u sta se pretvaras. Ja nikada ne lazem, kao sto ti obmanjujes sebe  i skrivas se iza maske. Zar i  sama ne kazes da mrzis maske?  Ko ce ti reci od cega jos jedna nova bora, ako ne ja- oni sa maskom ?!?  Oni ce te lagati kao sto i ti njih lazes,  kad ti je ista na licu.
Pozoriste maski. Vasariste tastine- to je Vas zivot.
Lazete, cak, i sami sebe. Zar ocekujete iskrenost u zamenu za laz? Nema te,  ni trgovine,  ni trampe. Laz za laz. To je to!!! Sto das  to i dobijes. 
Cuj!!!
Nemoj se ljutiti,  ja samo reflektujem ono sto vidim- bez ulepsavanja. Ne umem drugacije. Samo ti pomazem da ne postanes "oni".
Tu sam, samo,  da ono tvoje unutra ne unakazi ono spolja-nista vise!  Znas, ja vidim ono tvoje iznutra kako se deformise,  jer poprima neke oblike koji nisu njegovi. Ono vapi da se ocisti od onostranog koje si pokupila,negde usput, a nije tvoje. I ti, sama, to prepoznajes zato i stojis preda me zelici da ti i ja to potvrdim. Zar nije tako?!?
U stvari ti tezis da se ono dete u tebi ne utopi u svet odraslih. Tvrdoglavo odbijas da spakujes, svoje,  igracke, a opet se stidis kada te uhvate u igri.-to je besmisleno. Niko spolja ti ne sme oduzeti tu  radost, a ponajmanje osudjivati. Zivi u skladu sa sobom, pusti njih , nek odrastaju. To je njihov izbor. Zapamt to! 
Nadam se da sam Ti pomogao....
A sad laku noc, mila ....
I, izvadi  slobodno,  onog plisanog,   meda iz ormara.
                 
 
                             
 
 

Crno beli svet

— Autor dorijanagrej @ 01:12
Prokleti fejsbuk...
Moj zet je lajkovao, neku,  crno-belu fotografiju, na fejsbuku,  od Ada Softica (slika starih Berana)..sigurno ne  znate  ko je Ado, mozda i znate -nije bitno..uglavnom, lik koji je stariji od mene, nekih, 4-5 godina...
I  tako nastavim, da gledam  fotografije i ustanovim; da ja i doticni nismo ziveli u istom gradu. U stvari on je ziveo,a ja sam bila  samo posmatrac. Kao kad tvoj voz stoji u stanici i  iz kupea gledas, drugi,  voz koji se krece i mislis da  si i ti u pokretu, a ti zapravo stojis-odsutna  od svega....
Pa nastavim da  gledam dalje..
A ono  slike Lima-na cijim obalama nikada nisam bila,a kamo li u njega zagazila, nedaj Boze skinula u kupaci i okupala ....
Bioskop- u koji sam isla  i gledala( samo one) predstave i filmove  na kojima sam vodjena , sa skolom i cije gledanje je bilo obavezno. Inace, svaki drugi zahtev za odlazak u bioskop je bio odbijen pod izgovorom da se tamo u bioskopu daju neprikladni filmovi i desavaju isto takve stvari ...
Pa  onda sledi fotos-neke zene ispod haube,  i moja konstatacija, kako se  mogu setiti samo jedne mamine frizure kao i njene postete frizeru  i to povodu udadbe,  nase komsinice,  Dunje za cika Karla..ne zato sto nije imala novaca, vec joj je falilo vreme.
Inace, uzgred budi receno, svog  sisanja kod frizera, do puberteta, se ne secam...xaxaxaxa...strasnoooo.
Smejem se, a suze naviru kurva sudbina!!!
Znas,u pedagogiji se uci  da su: nasledje, sredina i  vaspitanje  bitni faktori koji uticu na razvoj jedne  licnosti..u mom slucaju-  sva 3 u ,previse, negativnom smislu....
Tuzno je koliko toga je  propusteno, promaseno..izgubljeno... otislo u nepovrat.. Ceo jedan deo mi nedostaje- nestao mi je pred ocima..
Odsjaj neceg tako velikog i divnog(sto je trebalo odziveti) zivi mozda  jos u pojedincima; kao sto je Ado 
Pa se zapitam??? Ima li on, zato,  sada nekakav a ja nikakav-promasen zivot??? 
Necu vise da  davim, idem da spavam...
Idem da otplovim  u mislima, u neki drugi svet, u neki moj-tudji zivot!!! Prosto da gledam sebe u njemu..u tom nekom svetu, gde sam poznata, poslovna i slavna..gde se pevaju, neke,  moje pesme i  citaju moje knjige.
Sad bi stvarno htela...
Htela neke stvari i  srcem i dusom...i ne bih se bojala i ne bih se obazirala, ali izgleda da me stigla ona kletva: "sve vikala sad hocu, ali ne mogu"...
I ...sva ova prica zbog jedne, stare, crno-bele fotografije.
Odoh ...
Nedostaje mi jedan deo zivota pa cu pokusati da ga nadjem.. odzivim u masti ili odsanjam u snovima...a  videla sam da je bilo tako lepo odziveti ga.
Eh!!! 
 
 
  

U posetu starim vremenima

— Autor dorijanagrej @ 02:19
Mozda vreme patnji prolazi i dolazi vreme nepodnosljivih patnji!

Slusam muziku iz 80-ih i razmisljam kako je puna osecanja, ljubavi.... a onda  se setim da su i tada postojale povredjene zene , povredjena deca..  Ona deca, skrivena iza ormara,  sa rukama na usima kako bi sprecila dolazak pogrdnih reci,  koje bi otac upucivao majci, ili su se tamo skrivala  da ih ne bi pojela "baja".
Secam se i opomena starijih,  da se ne udaljavamo od kuce jer kradljivci dece vrebaju naokolo.
Kasnije su nam govorili koje kafice da zaobilazimo, jer se bas tamo nalaze narkomani...
Razmisljala sam, najbolje je ostati u kuci doveka, tu je bar sigurno.
Delili su nase udvarace na decu pismenih i nepismenih roditelja. Sve sto je bilo skandalozno krili bi od nas, jer nisu znali da nam to objasne.
Tada smo patili, svako zbog svojih razloga, ali smo bili optimisti.
Od zlatnih pravila za svakodnevni zivot NISMO ZIVELI. To je vrlo vazno znati, ali smo bili poslusni(ci)..
Nije se mnogo toga,  od tada,  izmenilo  na bolje - naprotiv,  sve se izmenilo na gore.
Sad  smo pesimisti  i za nas i za nasu decu.Tada smo starije nazivali ciko i teta i postovali smo ih, sada im kazemo gospodjo i gospodine,ali ih ismejavamo. .
Ne znam, ali tvrdim da se zivelo u  okruzenju  ljubavi  i atmosferi topline.
 Mnogo topline...
Uf,
Odakle  li mi  dodje  ta potreba da skupljam niti?!?
No, vratimo se mi u sadasnjost. Ni mene u onim vremenima, ni onih vremena vise nema..
Sta cemo sa SADASNJOSCU?!?
 
  
 
 
 

Precutim kada mi kazu: "Ne znas ti kako boli."

— Autor dorijanagrej @ 22:26
Sredinom devetesetih sam izula svoje cipele i tako  ostavila svoje snove.
Obula sam, tad,  tudje cipele  i pokusala da ostvarim tudje snove. 
Nazalost, koliko god da  su me zuljale, ja sam ih uporno nosila...Broj je bio neodgovarajuci, a kalup sa standardima drzave u kojoj sam dosla...
Medjutim...
Vremenom kao da sam se na taj  bol, bila,  navikla... iako je to bilo neprirodno stanje, ponekad do granica krajnje izdrzljivosti ja sam tvrdoglavo krvarila.
Posle dugo godina i kilometara, jedna letnja kisa me vratila na zemlju.
Umorna, izdana i neispostovana, gledala sam tudje cipele na svojim nogama -izranjavanim, izdatih prvo od mene, pa tek od drugih.
Izula  sam ih!!! 
Mirno sedeci u blatu, sa strasnim bolovima u dusi i telu,u svakoj celiji, s kupila sam snagu da se podignem iz blata i vratim cipele vlasniku.
Bosa ,sada, nastavljam dalje, trazeci svoje cipele........
Znam gde sam ih ostavila..
 

Sta sve kazu putokazi

— Autor dorijanagrej @ 05:04
Ne idem ja nigde..tu sam-ne spavam!!!

Cekam da  uplatis net.. pisem ti  i mislim na tebe..
 Ne plasi se toliko da me izgubis..Ja sam od onih koje same znaju kada treba da odu...
A ti ???
Poznati su meni putevi odlaska-a ni tebi nisu strani...
Kazu: "nije vazno koliko  si vremena provedeo u necijem zivotu,vec  sta si za to vreme ucinio"...
A izmedju tebe i mene   osta hrpa  ispisanih reci- ako ih nismo obrisale..
Da li je vredelo-pomoglo???
Nekad je  tisina najbolji drug..Dragoceni su trenuci koje provedemo sami sa sobom.. i najvazniji.. 
U zivotu je najlakse zaobici vrata koja se tesko otvaraju...Samo hrabri ljudi kucaju na ta vrata. 
I zasto uvek idemo na sve ili nista???
I zasto se ljutimo???
 Ovaj put kojim sada koracam, je moj izbor i moja odluka...I nemam prava da se zalim. Svesna sam da svaki izbor ima svoju cenu.
Nisam ni besna ni tuzna...
Samo sam.......
Samo sam...mozda...
Razocarana i prazna...
Ponekad moramo da prestanemo da razmisljamo previse..al'  ipak razmisljam!!!
Moj zivot  je crno-beli....sadrzi  dosta poraza i poneku sitnicu koju ja zovem sreca... Sreca koju izvlacim iz stvari kojima se nadam..Ali, nazalost, od jucerasnjeg hleba se moze ziveti- ali od jucerasnje srece ne; pa tako svaki dan smisljam, neke nove,  male, sitne srece.
Male...
Ne one velike, jer bi to bio prevelik zalogaj za mene- na koji nisam navikla... 
Bajku ne trazim ,ali u nju verujem.. i u srecan kraj..I to mi je dosta-to me drzi..
Od svih organa  mozak  je najcudesniji. Zato je valjda i dat coveku,  i da ga muci i da mu pomaze-pa uzmi po potrebi...
 Negde na pola puta , izmedju jave i sna, ja te pozdravljam..
 Sretna sam  ovakva kakva jesam...ipak se ne bi menjala za neku drugu...
i odoh  mirno da spavam..
a ovo sam samo, malo, u tisini,razgovarala sama sa sobom i prenela ti da cujes..
Voli te seka
 
 
  

«Prethodni   1 2

Powered by blog.rs